The Center of the World

Alo, jel to Centar svijeta?

Kolumna / Kolumne | 21. 09. 2016. u 08:14 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Postoji legenda da je u Ludbregu, u Hrvatskoj, centar svijeta, mislim da je Globalno sijelo pokojnoga Joška Martinovića svojevremeno radilo priču o njima. Tebi, meni, taj podatak ništa ne znači, jel tako? Zašto? To nije zato što Ludbreg nije centar svijeta, nego zato što smo mi gotovo svakodnevno uvjereni da smo baš mi centar svijeta.

Kad se u nas govori o Koridoru Vc, kad se govori o "Južnom toku", kad se govori o euroatlanskim integracijama, dobiješ dojam da glavešine Europske unije, Sjedinjenih američkih država i Rusije samo sjede i kontaju što će s Bosnom i Hercegovinom. Igraju tetrisa i ostao im onaj jedan prazni stupac sa strane i nikako da im izleti jedna ona dugačka.

Jesmo li mi stvarno centar svijeta? Ili, bolje je pitanje: Zar nismo?!

Neka bude volja... moja

Pođeš od najjednostavnijeg primjera. Crkva nas tome ne uči, ali generalno je veći dio vjernika uvjeren da je baš uvijek u pravu, da su mu/joj potrebe najispravnije, najvrjednije. Znam, znam, neka bude Božja volja, ali ipak se molim za ovo, za ono... Vlada nekakav suludi stav da čitava jedna birokratska vojska arkanđela i anđela razbija glave kako da ispuni moje želje, moje potrebe, ono za što se molim.

Čekaj, čekaj! Malo logike. Na svijetu ima između četiri i pet tisuća religija, no evo da je baš tvoja ili baš moja vjera prava, evo zar stvarno vjeruješ da Svemogući upotrebljava sve svoje raspoložive kapacitete da ispuni baš tvoje potrebe. Ne čini ti se to nimalo oholim, nimalo egoističnim?! Pored bliskoistočnih kriza, pored sjevernokorejskog nuklearnog programa, pored američkih izbora, pored izlaska novih Samsung i Apple uređaja, baš tvoje želje i potrebe da su prioritet...

Sam se brani

Da ne bude da samo vjernike napadam jer za takvo što nema potrebe. U nas mladići i djevojke generalno imaju stav "šta je ona/on umislio da je, da meni može tako". Svjesni ste koliko su razvodi postali svakodnevnica u domaćem društvu, a moj skromni stav o tom pitanju jest da je to rezultat upravo egoističnog odgoja da smo centar svijeta. Svaka se ljudska zajednica zasniva na međusobnom uvažanju, potreba i želja, htijenja. Uvid u razmišljanje svog najbližeg je nešto što preskačemo, no razmisliš li ikada kako je toj drugoj osobi kojoj dosađuješ, na koju galamiš, koju tučeš, iza čijih leđa lažeš, kojoj si ukrao?!

Konobar mi je neki dan 'mrknuo' deset maraka kusura, trgovkinja mi je naplatila tri šampona, u ljekarni nisam dobio fiskalni račun, šuška se da postoji taj nekakav odvjetničko-sudski lobij za prodaju nekretnina za ovrhu... Došlo je vrijeme najgoreg kapitalizma u kojem kupac mora brinuti kako će se zaštititi. Želiš li stvarno živjeti u tom društvu? Predlažem da usput ukineš i agrarnu reformu i vratiš se u feudalni sustav lena i vazala.

Jer već si na dobrom putu

Već si na dobrom putu da te porobe. Od 1991. godine biraš svoje vukove egoiste koji apsolutno ničim nisu zaslužili da te predstavljaju, da te zastupaju.

Evo nova vijest je da nam je Unija dala zeleno svjetlo... Kakvo nama ima tko zeleno svjetlo davati? Čime smo mi to zaslužili, što je napravljeno. Ama vidiš da smo centar svijeta, oko nas se prebijaju računi istoka i zapada, Amerike i Rusije, islama i kršćanstva, što bi oni bez naše nepresušne nafte i zaliha vode i čiste, netaknute prirode, zraka, bolan... Vidiš, Arapi kupuju zemlju po Ilidži jer mi smo centar svijeta. Ako ćemo ono baš iskreno, Angelina je zatražila razvod nakon što se Brad nešto neumjesno našalio na račun BiH.

Jel da, smiješno ti je?! Ako ti je smiješno, otkuda onda uopće priče o referendumu, konstantno pretakanje oko Republike Srpske, oko Halilovićevog rata, razvodnjavanje presuda Ustavnoga suda, kakvi više megakantoni.

Nismo centar svijeta. U nas svakodnevno u bolnicama umiru bebe, nastava se ne može održavati zbog nekakvih visokih temperatura, u nas je biciklistička staza u Zenici vijest dana... Šta vam je, kakav centar svijeta.

Pa i to posljednje 'zeleno svjetlo' iz Europe, to ti je ono kad na jesenjem roku profesor studentu zažmiri na jedno oko, nakašlje se da prestane gluposti pričati, učrčka nešto u indeks i kaže: "Ne pojavljuj mi se više!"

Kopirati
Drag cursor here to close