Grad bez razine

Mostarsko tupilo čeka i raste

Kolumna / Kolumne | 24. 05. 2016. u 07:39 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svima je jasno da izbora u Mostaru neće biti, i sve je očitije da će se Mostar svesti na lopticu za potkusurivanje u natjecanju tko će ispaliti više obećanja i razotkriti više rana u predizbornoj kampanji za lokalno (mastur)biranje.

Do tada će se lokalna politika u Mostaru voditi na razini (polu)mjesne (polu)zajednice, umjesto na razini turističkog, umnog, ekonomskog središta s UNESCO-vom etiketom, a visoka politika će se šetati gradom i prebijat će se preko napaćenog stada.

Umjesto da se mislimo je li realnije dati glas opciji koja predviđa povećanje broja turista za 13 posto i planira uvesti rent-a-bike fore ili onoj s procjenama od sedam posto više noćenja i zelenim pojasom, mi gledamo kako sitniš krupnog, bezidejnog, političkog potkusurivanja pada po mostarskim ulicama. I ne zvoni. Jer po istrošenom asfaltu novčići ne zvone.

Jasno je da se preko Mostara lome debela politička koplja i da se krupni umovi natječu kojoj strani dati deblje veslo za sisanje. Izbora neće biti, a izmrcvarena politička priča lomit će se preko Neretve, pa će umjesto vizija napretka i rasta Mostar dobivati nova zdanja bez dozvola i predviđenih zelenih površina, besmislena prometna rješenja, prazne stupce u turističkim tekicama i tefterićima, slijepe inspekcije i nove vojske bezidejne mladosti.

Dok se sve strane u mostarskoj priči u zadnji tren natežu u prenemaganju tko to želi bolje i tko to želi i ili ne želi sjesti za stol, mostarske greške ostaju bez kazne, a tapkanje grada u mjestu pretvara se u veliki galop beznađa i želje da se pobjegne.

Problem je što galop onih koji ne mogu pobjeći prerasta u tupilo i mlada mesa mostarskih umova pretvaraju se u neupotrebljivu ljepljivu masu čije se življenje svelo na tumaranje jednom ulicom. No, to veličinama i držačima naših sudbina koji nas bale rasplakanim porukama kako nam svima žele bolje, nije bitno. Jer, to njihovo bolje je na nekoj drugoj razini, a Mostar može čekati.

Zaklinjanje kako je sve riješeno, kako nas samo dani dijele od konačnog dogovora i stiska ruke bez savijenog srednjaka u dlanu, potrošilo je dane u kojima je moglo doći do rješenja. Pred nama su dani s uperenim prstima u krivce, koji će postom uništiti lokalni predizborni cirkus visokom politikom.

A Mostaru će se, usmrđenom i nepometenom, vrtjeti u glavi od silnih priča. Pretvorit će se u vrtlog, poput onoga na dnu kade, u koji će se slijevati sva prljava voda bh stvarnosti i u kojem će zapinjati sva slomljena koplja loše nasađene zemlje.

Kopirati
Drag cursor here to close