Učiti i razlučiti

Zaboli nekog neka stvar...

Kolumna / Kolumne | 25. 05. 2016. u 08:41 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nekoliko godina provodi se akcija kreditiraj-volontiraj, gdje se mladima omogući da jedan dan provedu na poslu, da steknu prvi uvid kako je to 'zaprave raditi'. Zanimanje za projekt iz godine u godinu raste, logično, ali ove godine značajan broj djece bio je odbijen jer, vidi čuda, u Bosni i Hercegovini se ne može naći posla za svakoga čak ni na jedan jedini dan.

Ponukan tim detaljem, volio bih da ovaj tekst podijelite sa svojim mlađim poznanicima, pubertetlijama, srednjoškolcima, studentima... Nije da je riječ o djetinjastom tekstu, dapače, naša su djeca, općenito mladi, sigurno pametniji tri ili četiri puta nego vi koji ste posljednjih par desetljeća izlazili na kojekakve referendume. Jednostavno, poruka je možda bitnija njima za koje još ima nade. Mada ni vama starijima neće škoditi.

Želja mi je podsjetiti još jednom na naširoko poznatu, no ipak zanemarenu činjenicu, budući da je sada vrijeme odabira zanimanja, škola, fakulteta... Da se, dragi moji, ne zaj... ne prevarite kao što smo mi. Jer neće ti nitko darovati radno mjesto sutra, zaboli nekog neka stvar za tvojim peticama.

Lijepo je kad ti sebi namaštaš

Lijepo je kad ti zamisliš sebi, vidiš ti ovih novinara kako žive, lumpuju, idu po koncertima, po ručkovima, večerama, znaju svakoga, druže se sa svakim... Nisu. Oni nadniče, ližu tuđe guzice i većinu vremena ispravljaju krivu Drinu. Dakle, rade iscrpljujući, a uzaludan posao zbog kojeg su generalno isfrustrirani.

Pa onda pomisliš, vidiš ti ovih liječnika, medicinskih sestara, tehničara, cijene ih, imaju dobre plaće, vječno nekud putuju, svi se dobro oblače, puni su para, ćukne im od svukud... Nisu. Oni slušaju tuđe sranje po čitav dan, ne razlikuju noć od dana, brišu tuđe guzice i većinu vremena se žele nekomu izjadati šta su danas radili i vidjeli, a nitko neće da sluša o bolestima. Dakle, rade iscrpljujući i dosadan posao zbog kojeg su generalno isfrustrirani.

Što ja znam, možeš reći, pogledaj ovih ekonomista, dobro im je, nemaju stresa, zatvore se u svoje obračune i dobro im je, plaća, dok ide, ide, kad ne bude išla, negdje će drugo ići... Neće. Teško da će uopće naći posao, koliko ih je po zavodima za zapošljavanje, a ako posao ne nađu, u start su bacili godine u smeće, ako li nađu, izgubit će godine života jer će im se ionako sve pretvoriti u jedan golemi izračun, upakiran u kalendar fiskalne godine. Iscrpljujuće do frustracije.

Pa sebi zamisliš, ama dobro, kako je dobro političarima, oni su sami svoji gazde, rade šta hoće, idu kud žele, može im se... Nisu. To su najjadniji ljudi koji postoje na planetu, mrze prvo sebe pa potom sve ostale, ne žele se pogledati čak ni u ogledalo jer bi se mogli zapitati 'što to radiš, čovječe?", a da bi došli na položaj, obično se i naližu i nabrišu tuđih guzica i nalažu toliko da sami sebi ne vjeruju. Dakle, iscrpljuju se izmišljajući načine kako da ne naprave ništa. Frustrirajuće.

Dabome, u se i u svoje kljuse

Nemojte se zanositi neostvarenim željama svojih roditelja, nemojte biti ono što oni žele od vas, vi roditelji, nemojte ih navoditi, pustite ih da sami biraju. Pa što ako odabere dijete neko 'egzotično' zanimanje poput kraniste ili geodeta ili da bude dizajner. To su sve lijepa i društvu potrebna zanimanja, a kada sam biraš, odabrat ćeš ono što voliš, pa ako se slučajno i prevariš u odabiru, sam ćeš sebi biti kriv i lakše ćeš preći preko toga da se moraš doškolovavati, ponovno učiti itd. Jer nije lako uzeti knjigu u ruke s 30 i kusur, kada mozak više nije čarobno plastičan i željan novog znanja.

I kada biraš čime ćeš sutra hraniti svoju djecu, nemoj razmišljati o odijelima, o novcu. Iskreno, ne znam nijednog automehaničara kojem nešto fali u životu, ne znam frizera koji bi radije mijenjao zdrave vene za posjet psihijatru, ne znam čobana koji pati za Neflixom, on čila vascijeli dan.

Ili jednostavno, riječima Miladina Šobića, ponekad poželim da upišem zanat, da ukrotim struju i naučim da popravljam bojler. 

Nego ti biraj nešto u što ćeš sam vjerovati, za što ti neće smetati što ćeš se promučiti koji mjesec ili godinu više da osiguraš sebi radno mjesto. Jer bude sutra slađe, kad nisi nekom stvari ili novcem ili vezom zaradio sebi posao, zaradio sebi život. Znaš, stid kad se pogledaš u ogledalo mnogo je veći od novca kojeg zaradiš. A novac se može zaraditi na lutriji, sreća nikada.

Kopirati
Drag cursor here to close