U Freudovoj ordinaciji: Ljudi osjećaju direktan utjecaj Freudovog rada

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Osnivač psihoanalize Sigmund Freud, koji je umro 23. rujna prije 75 godina u Londonu, postao je pop ikona u Beču, gradu gdje je žestoko branio svoju teoriju i odakle je bio primoran pobjeći zbog dolaska nacista na vlast.

Freud je sahranjen u Londonu, gdje se sklonio 1938. godine. Umro je od raka 23. rujna 1939. u 84. godini. Međutim, njegovo ime je neraskidivo povezano s Bečom u kojem je živio 78 godina i primao pacijente na slavnoj adresi Berggasse broj 19.

Turistima se sada prodaju majice s njegovim likom, a njegov kabinet, koji je pretvoren u muzej, privlači 75.000 posjetitelja godišnje. U muzej se ulazi kao nekada u Freudov kabinet, zvonom na ulaznim vratima.

''Zahvaljujući književnosti i kinematografiji, posebno Woody Allenu, Freud je postao prava ikona pop kulture u svijetu'', rekao je Norbert Kettner, direktor jedne turističke agencije u Beču, javlja Fena.

Kettner je ocijenio da iako ljudi nisu temeljno proučavali njegov rad, mnogi turisti iz cijelog svijeta imaju dojam da se Freudov rad direktno njih tiče.

Liječnik, koji je rođen 1856. godine u Beču, bio je izopćen u svom rodnom gradu zbog svojih židovskih korijena, ali i teorija u kojima je središnje mjesto imala seksualnost, što se u to vrijeme smatralo skandaloznim i nedopustivim.

''Freud je oličenje ambivalentnosti Beča. On se u tom gradu osjećao neshvaćenim, a u isto vrijeme mu je bilo teško da ga zauvijek napusti'', rekao je Kettner.

Sigmund Freud, čija su djela nacisti spaljivali još 1933. godine, odlučuje napustiti Beč, te odlazi u izgnanstvo u lipnju 1938. godine, poslije nekoliko upada Gestapoa u njegov dom.

Ukupno 130.000 austrijskih Židova bilo je primorano na egzil, a 65.000 je ubijeno. Nacisti su se bili posebno okomili na bečku intelektualnu elitu židovskog podrijetla i sam grad se od toga nikada nije u potpunosti oporavio.

Freudov život otkriva taj period povijesti Beča, tada svjetske prijestolnice znanosti i umjetnosti, koja je tonula u primitivnost i intelektualnu malograđanštinu, smatra Kettner.

Freudov poznati kauč za pacijente ne nalazi se u Beču, već u njegovom posljednjem prebivalištu u Londonu.

''U Freudovom muzeju nedostaje njegov kauč'', rekla je direktorica muzeja Monika Pesler i dodala da njegova kuća predstavlja gubitak - ljudski, znanstveni i kulturni gubitak Austrije s nacizmom i holokaustom.

Muzej će na ovaj dan, na Freudovu godišnjicu smrti, obilježiti datum stavljanjem crnog flora na natpis zdanja, a u stubištu zgrade će se puštati Freudov jedini audio snimak, intervju koji je dao BBC-u po dolasku u London, gdje je dočekan kao junak.

Bečko udruženje psihoanalize, koje je Freud osnovao 1908. godine, objavit će internet izdanje Freudovoih rukopisa, među kojima 11.000 pisama.

Bečka Galerija suvremene umjetnosti organizira izložbu Sigmund Freud i teret predstavljanja koja je okupila radove stotinjak umjetnika predvođenih Amerikancem Josephom Kosuthom.

Monika Pesler zaključuje da se Beč i Freud neće nikada pomiriti. Nitko nije prorok u svojoj zemlji i to je točno za Freuda u Beču. Više ga cijene u inozemstvu nego u Austriji, ocijenila je ona.

''Psihoanaliza se poslije Drugog svjetskog rata razvila u Londonu, New Yorku i Buenos Airesu. Danas se psihoanaliza još bori za svoje priznavanje u Beču, uključujući i na sveučilištu'', rekla je direktorica Freudovog muzeja.

Glavna Freudova djela su Rasprave o histeriji (1895), Tumačenje snova (1899), Uvod u psihoanalizu (1916-1918), Ego i Id (1923), Problem anksioznosti (1936) i Mojsije i monoteizam (1939).