Emir Imamović

WHF ne stvara lažnu sliku

Kultura / Flash | 30. 07. 2014. u 08:11 R.I.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Ima jako dobrih, odličnih priča što govori kako se ova nagrada počinje dobro percipirati i među etabliranim piscima i kao takva na ozbiljnost tjera debitante ili još uvijek neafirmirane, a talentirane autore'', izjavio je za Dnevni list o pričama pristiglim na natječaj West Herzegowina Festa Emir Imamović Pirke, jedan o članova žirija.

Imamović kaže kako, kao na svakom sličnom natječaju, ima zbilja jako dobrih, odličnih priča, kao što ima onih za koje bi najbolje bilo da nikada nisu napisane.

''No, nije to nikakav specifikum WHF-a. Bio sam jednom selektor za nagradu “Meša Selimović” i načitao se svega, od sjajnih romana, do knjiga za koje mi nije jasno niti o čemu su'', rekao je Pirke.

Istaknuo je da je zanimljivo kako se od pristiglih priča može složiti slika zajednica iz kojih dolaze autori.

''Recimo, kod pisaca iz Bosne i Srbije – ili onih koji pišu na ekavskoj varijanti srpskog jezika – nema, nazovimo ih, gastarbajterskih tema, odnosno posljedica iskustva stjecanog u obiteljima razdvojenim zbog plaća i penzija u njemačkim markama, dok je kod autora iz Hercegovine i, pretpostavljam, područja od Imotskog do Sinja, taj motiv čest. Ne treba, valjda, objašnjavati zašto. Također, ne pamtim da smo prošle godine imali priča na granici SF-a, dok ovdje ima i takvih, kao i onih što su tu granicu prešle'', rekao je bh pisac sa šibenskom adresom, koji je i prošle godine bio u žiriju za kratku priču širokobriješkog festivala.
Govoreći o samom festivalu, koji počinje 31. srpnja, a završava 2. kolovoza, Imamović kaže kako WHFest nije pretenciozan.

''Ne boluje se od nekakvog nepotrebnog glamura. Jasno je profiliran, namjera mu je da na nekoliko dana stvori ugodan mikrosvijet… Mogu ja sada, samo što nema potrebe, podilaziti domaćinima u Širokom ili čitateljima u Hercegovini… Dakle, znamo kakav je imidž Širokog i u Bosni i u dijelovima Hrvatske. E, WHF ne stvara lažnu sliku, već pokazuje da je negativna slika Širokog kriva; mijenja percepciju tog grada na jednom velikom prostoru i, što je jednako važno, razbija okvir u kojem su tek glavni gradovi ili regionalna središta mjesta vrhunske kulture. Također, žiteljima Hercegovine na noge donosi djelić onoga po što su ranije morali ići'', rekao je.

Imamović je dugogodišnji je novinar, urednik, kolumnist i suradnik nekih od najznačajnijih medija u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Objavio je tri romana: Jel neko vidio djevojčice, kurve ratne zločince, Tajna Doline piramida i Treće poluvrijeme. Za prvi roman nominiran za hrvatsku književnu nagradu Kiklop u kategoriji debitanta godine, a za treći, za regionalnu nagradu “Meša Selimović”. Piše za televiziju, kazalište i film. Jedan od pokretača i direktor Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ), te je član žirija za kratku priču festivala West Herzegowina Fest.

Imamović je u razgovoru za Dnevni list rekao kako bi njegov roman “Tajna doline piramida” mogao biti ekraniziran.
''Srpski redatelj Srđan Dragojević je, da ga citiram, živo zainteresiran za ekranizaciju, ali je sve u početnoj fazi, pa naravno ne mogu tvrditi kako će filma zaista biti. Prošlo je vrijeme velikih studija, poput Jadran filma, Avale, Sutjeske…i njihovih sjajnih direktora koji su autorima stvarali komotnu poziciju; snimanje filma je postalo višegodišnja muka u kojoj se najviše energije troši na skupljanje novca, umjesto na rad na scenariju i redateljske pripreme, ali ja se, zaista, nadam kako će Srđan imati snage sve to dovesti do kina. Ako uspije, nema razloga da ne vjerujem u veliku gledanost. U međuvremenu se bavim adaptacijom svoje prve knjige, a film po njoj će producirati Zdenka Gold, poznata, uz ostalo, kao producentica “Obrane i zaštite” Bobe Jelčića. Redatelj bi trebao biti Radivoje Andrić koji je, uz puno toga drugog, bio i Bobin pomoćnik, a njegovi filmovi, 'Munje' i 'Kad porastem biću Kengur', su imali zaista respektabilan broj gledatelja'', rekao je Imamović.

Kopirati
Drag cursor here to close