5. ožujak ili MALO I NI O ČEMU

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dragi dnevniče,

već dugo od mene ni riječi, znam, baš sam se nešto razlijenila a i gužva na poslu, prehlada, alergija, bolovanje... Bah, isprike, znam... Istina je da sam baš ubacila u manju brzinu, vozim ispod radara u posljednje vrijeme. Zadnje zalihe u mojim baterijama se troše. Zima je bila duga, ove godine, kao i svake. Bar za mene. Ne volim zimu. Čak sam i bljeskovce stavila na ignore, što se nije svidjelo glavnom uredniku. Ostao je bez par tekstova i bjesomučno nazivao moj mobitel. Slao SMS-ove, mejlove... Oprosti uredniče. Razmišljala sam da, na oduševljenje mnogih čitatelja koji misle da je meni kao i svakoj ženi mjesto isključivo u kuhinji, prekinem ovu budalaštinu i zaista se više posvetim kuhinji. Ili nekoj drugoj kućnoj prostoriji...

Ali ja tamo, a ono međutim! Kad smo se konačno našli na piću u kafani "8 javnih parkinga", urednik se ničice bacio na koljena moleći me da ne prestanem s objavljivanjem vrhunskog štiva kojim oplemenjujem portal i umove svih čitatelja. Za čitatelje i njihove umove me ne može više boljeti patka, ali kad je obećao udvostručenje skromne naknade za kačenje privatnosti po Bljesku i još neke ljetno-morsko-apartmanske beneficije, lako smo se dogovorili... Hvala uredniče.

A stvarno mi je dosadila zima. Zadimljene kafane, dugi rukavi i pokrivanje dekama i jorganom... Plus, ove godine i sva zajebancija oko snijega... Ovo malo sunca zadnjih dana je samo podraškalo moju maštu... Kako sam samo nestrpljiva da dođu oni vrući dani (mostarskog) ljeta. Lipe mirišu, cvrčci pjevaju iako je već predvečerje, vrućina isijava iz asfalta a ti u ultra kratkoj minici, svježe izdepilirana, nauljenih, sjajnih nogu u šetnji korzom, ili kako su i kod nas počeli govoriti - šetnjicom. A onda piće ili dva, nešto hladno, svježe s malim dodatkom alkohola, kasnije u neku od bašta ili terasa. Ili, što je najbolje, u neki privatni angažman tipa vikendice, ljetnikovca ili barem većeg balkona... Povratak kući, otvoreni prozori i balkoni, vrućina unatoč sitnim satima noći ili ranom jutru, lagana spavaćica i krevet bez pokrivala... Pa more, pa plaže, pa tko ne bi žudio za ljetom...

 Do tada ću se zadovoljavati i sve ljepšim proljetnim danima. Iako, realno, proljeće je jedva pokucalo na vrata i ovih par dana možda i nisu najava pravog proljeća. Zato su alergije počele drmati punom snagom. U uredu su svi osim Zorana alergični, a njemu je drago što on nije, ispada kao neki macho i to ga jako zabavlja... Inače između mene i Zorana je definitivno sve završeno, pričali smo još par puta i obzirom da se dečko pretvorio u potpunog i nezrelog luđaka, razišli smo se bolje nego što sam očekivala. Znam da ovo zvuči kao pljuvanje po bivšem, to mi nije cilj ni želja i da se ne lažemo - meni je sa Zokom bilo divno, bio je jako pažljiv i dobar, pametan, normalan lik i dobar dečko, jebote. Odjednom - lobotomirani napaljeni gimnazijalac. Ili elektroškolac, išao je u elektro, elektro - to je škola prava... Desilo se ono čega smo se i bojali  kad smo s uredskog seksa prešli u konvencionalnu vezu - prekinuli smo, ne ružno, ali u najmanju ruku čudno i sad smo opet skupa svaki dan po osam sati. Naravno, neminovna je i međusobna suradnja i komunikacija. Iznenađujuće, ali lakše je nego što sam očekivala. Prema prekidu i svemu smo se oboje postavili prilično dobro, ne žalimo za učinjenim i nije nam frka. Ispalo je super na kraju. Toliko smo opušteni oko toga, da smo počeli i pred kolegama spominjati da smo bili u vezi i zajebavati se s tim a neki dan mi je spočitao to što nismo imali oproštajni seks. To se neće dogoditi, naravno, ali dala sam mu neodređen odgovor, pa nek se nada...

I tako, sad sam solo, vozim sporom trakom i čekam ljeto. A ljeti definitivno nisam za ozbiljnu vezu. Samo za dobru zezanciju. I casual seks, hahaha, ovo samo da dežurni moralisti i moralistkinje popizde..

Inače, svoje hvalospjeve, komplimente i pohvale mog stila pisanja, dikcije i pravopisa, kao i općenite pismenosti i načitanosti, vašu podršku općenito, ali i pitanja i kritike, ako uopće postoji netko tko bi Dnevniku našao manu ili uputio kritiku, možete poslati na e-poštu: [email protected]. Urednik je htio da mi napravi e-poštu na Bljeskovoj domeni, ali ništa od tog...