Misliti

Goli otoci u zemlji bez otoka

Kolumna / Kolumne | 05. 05. 2015. u 10:05 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Skočio nedavno jedan novopečeni stručnjak profesoru staroga kova pred rečenicu kako se nekada više cijenilo znanje, obrazovanje, umjetnost i kultura, nego što se to cijeni danas.

Kao argument novopečeni stručnjak, titule kakve nije bilo u vrijeme koje ga je uvrijedilo, iskoristio je riječi kako se u to doba ubijalo zbog mišljenja i govorenja i kako nema smisla veličati bilo koji dio društva koje je etiketiralo one koji se u nečemu ne slažu sa sistemom i odskaču od sistemske vizije. Stari profesor, samo je slegnuo ramenima, znajući da su njegove riječi teško shvatljive u vrijeme kad je važnija titula od onoga što ''titulaš'' govori.

Škole su tako umjesto znanja pune primjera djeci za što se treba držati ako se želi plivati daleko od otoka. 

Danas možda ne ubijaju fizički i ne zatvaraju na otoke, ali zaključavaju vrata onima koji misle, govore i pišu drugačije. Tako se mozgovi šalju na otoke ili na put pod sunce tuđeg neba zbog odskakanja i neslaganja.

Stoga se novopečeni stručnjak teško može pomiriti s činjenicom da i danas dobivaju etikete oni koji se ne slažu s vizijama i koji umjetnim vizijama nalaze mane. Da se pomiri, i sam bi odskakao i priznao da se etikete lijepe i da otoci, u zemlji bez otoka, itekako postoje.

U vremenima kad se i oni najveći protivnici, potrošeni traganjem za boljim sutra, okreću vapajima kako je bilo bolje ono neko davno jučer, problem je priznati da su stvari u (profesorovim redoslijedom pobrojanim) znanju, obrazovanju, umjetnosti i kulturi bile posložene dok su danas nakrivo nasađene.

Tako se u ustanovama i poduzećima čije se postojanje veže za opstanak i opstojnost naroda guraju novopečeni, koji uz mlohavu titulu, moraju imati i rodbinski predznak u krvnoj grupi, a u kartonima oznaku da je njihovo ime prešlo preko usta onih koji blagoslivljaju i titule i radne knjižice. Škole su tako umjesto znanja pune primjera djeci za što se treba držati ako se želi plivati daleko od otoka. Identitet naroda koji kroz kulturu živi na kapaljkama donacija, koje se onda onako narodski zaštitnički očerupaju do krajnjeg cilja, u rukama drže oni kojima je bitnije čerupanje od ostavljanja tragova nekim budućim pokoljenjima. Ako ih bude.

I dok novopečeni stručnjak lekciju drži starom kovu znajući da za pečenja poput njega ne bi bilo mjesta tamo gdje ima reda, stranački ratovi podastrti pred javnost prestaju u prekrcanim uredima poduzeća i ustanova od važnosti. Tamo u istim prostorijama s istim opisom posla sjede ljudi koje su na državne jasle (iste države koju mrze ili kofol vole) dovele različite struje iz zahvale za neke prijašnje usluge, iz rodbinske ljubavi, zbog koverte ili samo iz hira.

I slažu se, ne radeći previše, dok se struje i strujice kunu u ispravnosti svojih politika pljujući po krađama i nesposobnostima drugih, plačući s uperenim prstom u druge nad narodom što nestaje.

A onda, tko zagalami na činjenicu da nas novopečeni mozgovi i oni koje su oni skuhali vode na otoke, ispada veličatelj davnih vremena i neprijatelj, a oni pravednici koji, okrećući vrijednosti na svoju stranu i čerupajući sve vrijedno sa zaštite naroda, mudri plivači i vertikale.

Kopirati
Drag cursor here to close