Kriminal između država

Vize za Kosovo traže i rođenima na Kosovu

Vijesti / Flash | 28. 09. 2016. u 09:17 A.J.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vizni režim između službenih Sarajeva i Prištine, nije zaobišao ni rođene Kosovare koji žive u Bosni i Hercegovini.

Piše: Anamarija Jelonjić

Rođeni Kosovar, Bardo Đonlešaj koji desetljećima živi u Hercegovini, nedavno je bio na Kosovu – za taj mu je posjet bila potrebna viza.

''Ovo za vize što su uveli. To je kriminal, za obje države! Ne krivim samo BiH, nego i Kosovo. Oni nama traže vize, nama koji smo rođeni na Kosovu'', kaže Đonlešaj za Bljesak.info.

Bosna i Hercegovina i Kosovo uspostavili su međusobni vizni režim, zbog toga što BiH ne priznaje najmlađu samostalnu državu nastalu na prostorima bivše Jugoslavije.

Prije rata 1992-1995. godine u BiH je bilo oko 40.000 Albanaca, a ta se brojka danas prepolovila. U Mostaru i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, koji je bio nekadašnja Meka za poslove kojima su se bavili Albanci, danas ih ima više od 600, od čega je oko 200 djece. Tijekom rata na Kosovu 1998-1999. godine, desetine tisuća izbjeglica napustilo je zemlju, a mnogi su došli i na teritorij Bosne i Hercegovine.

Uvođenje viza je kriminal

Đonlešaj je u Mostar doselio 1985. godine. Danas radi u zlatarnici svoga strica. Prije rata je imao i vlastitu zlatarnicu u Starom gradu, no nije uspio dobiti prostorije nakon rata. Đonlešaj u Mostaru ima cijelu obitelj, djecu i unučad, a njegova šira obitelj i rodbina nalaze se na Kosovu, gdje ih odlazi posjećivati, jer oni nisu u mogućnosti doći u BiH.

Za Bljesak.info je ispričao svoja iskustva sa putovanja. Kaže da bh. putovnica na Kosovu ne vrijedi bez vize, te da je morao pokazati neke druge dokumente.

''Još gore je ljudima s Kosova, našim roditeljima primjerice, oni nikako ne mogu doći ovamo. Da je veselje ili svadba nikako ne mogu doći, ima ljudi koji nisu od uvođenja viznog režima došli ovdje, a rado bi došli u posjet'', priča on, ''Dugo sve to traje i nema smisla, u Srbiju možemo ući bez putovnice. Mi nismo bili u ratu međusobno [sa BiH], a uveli nam vize, nema smisla''.

''Vizni režim između BiH i Kosova je kriminal, ni Koreja nije stroža''

Vizni režim između BiH i Kosova, Đonlešaj poredi s onim između Sjeverne i Južne Koreje.

''Nije samo naš interes da se liberalizira vizni režim, to je u interesu obe države. Puno gubimo, to je totalno bezveze, cijeli svijet se otvara, mi se zatvaramo. Ima i Bošnjaka koji žive na Kosovu, Albanaca, koji žive tamo, svi bi se posjećivali, razvijali biznise, ali ne možemo. Tu se stavlja Berlinski zid, stvarno nema to nigdje na svijetu. Svugdje postoje vize, ali ima veleposlanstvo ili konzulat koji daje vizu, kod nas s Kosova ne možeš dobiti nikakvu vizu, veleposlanstva nema, šanse su minimalne… Ljudi su smrtne slučajeve imali i ne mogu doći, to je kriminal, mislim da ni Koreja nije stroža'', objašnjava.

Muharrem Zejnullahu, predsjednik Udruženja Albanaca u BiH objašnjava kako se vize teško dobivaju, izuzeci su smrtni slučajevi, ali i tada Ured za strance mora ovjeriti garantno ili pozivno pismo, što se rijetko dogodi.

''To utječe na slobodu kretanja, ljudi, roba, kapitala, ali najgore što BiH ne nalazi za shodno da prizna dokumente kao što su to napravile države EU koje nisu priznale Kosovo ali su priznale dokumente. Mi koji ovdje živimo ne možemo rješavati elementarne obiteljske stvari'', kaže Zajnullahu, za Bljesak.info.

Države tjeraju na kriminal

Vlasnik jedne od pekarnica u Mostaru, koji je također porijeklom s Kosova, kaže kako je sramota što vizni režim ograničava slobodno kretanje, te ugrožava i njihove poslove, a države ljude tjeraju na kriminal.

''Meni ovdje pati posao, ovdje je teško naći zaposlenike, a ja zbog nemogućnosti dobivanja viza, ne mogu nikoga dovesti s Kosova da mi radi. A rado bih doveo mlađe ljude, osigurao im posao i sve što je potrebno. Ali ne mogu, tu smo veoma ograničeni, i vizni režim mi itekako utječe na posao'', govori K.K., pojašnjavajući kako je sramota što se ne mogu dobiti radne i boravišne vize, ali je još veća sramota što ljudi ne mogu ni turistički putovati i posjećivati rodbinu.

''Meni se kćerka uskoro udaje, ne znam kako će doći njene prijateljice ovdje. Mi ćemo učiniti sve da na vrijeme uspiju dobiti vize, ja se iskreno nadam da ćemo uspjeti, jer je to iznimno značajan dan za našu obitelj. Gledam i slične slučajeve. Ljudi su doslovno primorani nelegalno prelaziti granice, i svatko je spreman to uraditi za svoju obitelj, države tjeraju i građane BiH i građane Kosova na kriminal, a one su krive'', kaže K.K., dodajući kako za njih nitko ne mari, a nije mala stvar kada su stvari poput obitelji i posla 'zakinute' zbog politike.

''Ljudi su doslovno primorani nelegalno prelaziti granice, države tjeraju i građane BiH i građane Kosova na kriminal, a one su krive''

Muharrem Zejnullahu je rekao kako u Bosni i Hercegovini nema više Albanaca koji su 1999. došli kao izbjeglice u BiH, većina ih se vratila svojim domovima, ili nastavila svoj put dalje prema Europi ili Americi.

''Svi Albanci koji su došli kao izbjeglice s Kosova su se vratili kućama ili su svoj put nastavili dalje. U BiH je ostala nekolicina izbjeglica s Kosova, koji su većinom Romi ili možda Srbi, no malo ih je ostalo'', rekao je Zejnullahu.

Po podacima UNHCR-a, u BiH trenutno borave 63 osobe s Kosova sa statusom izbjeglice, za koje je Ministarstvo unutarnjih polova izdalo izbjegličke kartone. U 2016. godini, kažu iz UNHCR-a, 16 izbjeglica sa Kosova je naturalizirano u BiH.Iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH su naglasili kako je Bosna i Hercegovina u kontekstu trajnog rješavanja pitanja raseljenja u regiji, u razdoblju od 1995. do 2000. godine, prihvatila oko 100.000 osoba izbjeglih iz Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, od kojih se mnogi i danas nalaze u BiH.

''Jasno je da se misli na izbjegle Srbe iz R Hrvatske, njih oko 30-40.000 osoba i izbjegle Albance, Srbe, Bošnjake i Rome, oko 60-70.000 osoba iz tadašnje Jugoslavije. I pored jako teških uvjeta u saniranju posljedica demografskih razaranja u BiH i natpolovične raseljenosti svojih građana, BiH je odgovorila i na ovu svoju međunarodnu obavezu u prihvatu izbjeglih osoba na prostor Bosne i Hercegovine. Pri tome, Bosna i Hercegovina nije vršila analizu populacije koja je pristizala u BiH, prema pripadnosti bivšim republikama ili pokrajinama, jer je to za nas bilo, prije svega, humanitarno pitanje. Nakon toga, uslijedila je faza evidentiranja tih osoba, ali samo onih koji su zatražili status privremenog prihvata, odnosno u kasnijoj fazi azilantski status, ali taj broj nije relevantan kada je u pitanju sveukupan broj prihvaćenih osoba iz tadašnje Jugoslavije. Naime, veliki broj osoba je smješten kod prijatelja i rodbine i nisu tražili neki od oblika međunarodne zaštite u BiH, a mnogi su, nakon prihvata, napustili BiH u potrazi za egzistencijalnim rješenjima u drugim zemljama'', rekli su za Bljesak.info iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

S Kosova 43 izbjeglice

Budući da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nije nadležno za sve strance u BiH, već samo za one kojima Ministarstvo sigurnosti prizna izbjeglički status u BiH ili status supsidijarne zaštite, a postojeći podaci kažu da se trenutno u BiH u jednom od tih oblika zaštite nalazi ukupno 119 osoba, od kojih su 43 sa Kosova.

''Za te osobe, i njihovu djecu koja su rođena u BiH, ovo Ministarstvo je dužno osigurati pripadajuća prava, u skladu sa Zakonom o azilu. Jedno od tih prava je i pravo na smještaj. Smještajni kapaciteti ovog Ministarstva se nalaze u Salakovcu kod Mostara (Izbjegličko prihvatni centar), u kojem je trenutno smješteno 20 osoba sa Kosova, a izvan centra na području HNŽ se nalaze još tri osobe porijeklom sa Kosova. Ostatak od 20 osoba je privatno, o vlastitom trošku, smješteno u drugim krajevima BiH'', rečeno je iz Ministarstva.

Oko 20 izbjeglica s Kosova nalazi se u izbjegličkom kampu Salakovac. Oni ne žele ostati u BiH i godinama, u kampu, sanjaju o trećim zemljama.

Izbjeglice u izbjegličkom kampu Salakovac, tvrdi Ministarstvo, ne žele ostati u BiH, te sanjaju o trećim zemljama, a o tome tko ima pravo na odlazak odlučuje UNHCR.

S druge strane, oni koji bi trebali razgovarati o viznom režimu BiH i Kosova sastanak neprestano odgađaju, a o ovom problemu razgovaraju gospodarstvenici i nevladine organizacije, i to u nekim trećim državama. Zejnullahu kaže kako se većinom razgovara s pripadnicima nacionalnih zajednica, gospodarstvenicima, i pripadnicima kulturnog i prosvjetnog miljea, no rijetko s političarima.

''U zadnjih godinu dana sam imao priliku sudjelovati na niz debata koje se organiziraju i generalno privrednici Kosova i BiH su imali susret 2015. godine u listopadu. Tada je izašla jedna zajednička izjava i deklaracija prema Vladama Kosova i BiH u smislu olakšanja viznog režima i liberalizacije, no to nije urodilo plodom'', kaže Zejnullahu koji je nedavno djelovao sa zajedničkom izjavom prema institucijama ove dvije države.

''Postoji inicijativa, to znam pouzdano. Ministarstvo vanjskih poslova BiH uputilo je službenu notu, da se nađe i da se razgovara s kosovskom stranom na tom tehničkom nivou po pitanju dokumenata i liberalizacije. Sada je na Ministarstvu vanjskih poslova Kosova da predlože termin kada bi to moglo biti. Prvi prijedlog bio je ožujak, što nije moglo zbog političkih promjena na Kosovu, nakon toga nije predložen nijedan novi termin'', kaže Zejnullahu.

Kopirati
Drag cursor here to close